
Posmatrajući nas kao roditelje, naše prijatelje, okruženje, pa i moje iskustvo sa roditeljima, uočila sam da roditeljstvo nosi sa sobom neke univerzalne izazove koji se javljaju u svim razvojnim fazama dece (bez obzira na to koliko imala godina).
Uočila sam da se izazovi roditeljstva mogu grupisati u tri kategorije:
- Izazovi vezani za dete;
- Izazovi vezani za roditeljsku ulogu;
- Izazovi u odnosu na zahteve i očekivanja okruženja.
Čini mi se da su sve tri kategorije podjednako zahtevne i roditelji troše puno energije na svakodnevne aktivnosti kako bi im porodica na kraju dana bila zdrava i zadovoljna.
U ovom tekstu ću se zadržati na 8 najčešćih izazova vezanih za roditeljsku ulogu (pa rekla bih i najzahtevnih) sa kojima se roditelji susreću skoro u svakoj razvojnoj fazi deteta, kao i predloge kako se izboriti sa njima.
1) STRPLJENJE: Biće trenutaka kada će vam biti veoma teško da ostanete mirni i staloženi. Tada je najbolje da zastanete i dišete (udahnete duboko i dajte sebi vremena i prostora da se smirite). Ova „pauza“ će vam pomoći da donesete odluku kako i šta dalje.
2) „PODELJENA“ LJUBAV. Ovde se pre svega misli na pokazivanje ljubavi prema deci, ako imate više dece. Kako da se sva deca osete podjednako voljena?
Ono što se pokazalo kao jedna od dobrih tehnika kod male dece jeste da ih pozovete/stavite u krilo i upitate: Da li ima dovoljno mesta za sve?! Očekivani odgovor dece je „Da“, a vi nastavite: „Ima i uvek će biti mesta za sve vas!“.
Ovu aktivnost završite sa uzvikom „Grupni zaaaaagrljaj!“ i svako dete poljubite u glavicu.
Možete praktikovati „Grupni zagrljaj“ kad god vidite da se sprema oluja između dece, jer će smanjiti tenziju i moguće je da odustanu od prvobitnog plana. A niko vam ne može zabraniti da to praktikujete kad god imate potrebu da zagrlite svoju decu. Ona će vremenom naučiti da je „Grupni zagrljaj“ porodični ritual razmene ljubavi i rado će učestvovati u njemu. To vam tvrdim iz ličnog iskustva.
3) POŠTOVANJE DOGOVORA. Ovde se misli na poštovanje dogovora koje imate vi i vaše dete – kako istrajati u zahtevu i ne raditi stvari umesto deteta?
Zahtevi treba da budu kratki i jasni, praćeni objašnjenjem zašto je važno da obavlja te svoje zadatke i šta će se desiti ukoliko obavi ili ne obavi svoje zadatke.
VAŽNO je da zaista ispoštujete dogovor jer u suprotnom dete će naučiti da i nije važno da radi te neke poslove, kao i da su vaši dogovori „gubljenje vremena“.
4) GRANICE. Deo razvoja deteta jeste i učenje o tome šta i koliko mogu. Roditelji su prvi sa kojima dete uvežbava svoje socijalne veštine i ispituje granice. Dete prvo u porodici uči kako sve može da se ponaša u odnosu na zahteve od strane drugih ljudi.
Postavljanje jasnih granica šta se sme, a šta ne sme i dosledno pridržavanje tih zahteva pomoćiće detetu da se kasnije lakše uklopi u različite kolektive (vrtić, škola, treninzi, …).
Ujedno i sebi olakšavate svakodnevicu. Možete otići sa decom bilo gde bez straha da će njihovo ponašanje biti „van kontrole“.
Ipak, dozvolite i detetu da nekad bude po njegovom, da se ispoštuje i njegov zahtev. Kada vidi da se i njegove želje i zahtevi poštuju biće sklonije da sarađuje.

5) ADEKVATNO REAGOVANJE NA NEŽELJENO DEČIJE PONAŠANJE. Deca imaju „ispade“ u ponašanju i to je sasvim normalno i očekivano.
Zapamtite, u tim situacijama vas dete „zove“, potrebi ste mu, a verovatno ne zna drugi način da pridobije vašu pažnju i traži pomoć!
Kada se dete ponaša na način koji nam se ne dopada, potrebno je da razumemo šta se nalazi „iza“ tog ponašanja, šta želi da nam kaže. Kada prepoznamo mogući razlog tog ponašanja biće nam lakše da pružimo adekvatnu podršku detetu.
6) SLUŠANJE. Ovo je dvosmeran proces.
Ukoliko se često dešava da vas dete „ne sluša“ zapitajte se kako reagujete kada ono vama priča? Možete se iznenaditi.
7) PRILAGOĐAVANJE SOPSTVENIH OČEKIVANJA DETETOVIM MOGUĆNOSTIMA. Često se dešava da roditelji iz najbolje namere opterete dete nerealnim očekivanjima koja često rezultiraju velikim razočaranjem.
U želji da detetu obezbedi sve što roditelj misli da detetu treba, zanemaruje potrebe deteta. Često je roditelj motivisan idejom „neka ono ima sve što ja nisam u mom detinjstvu“. Vremena se menjaju, trendovi se menjaju, a samim tim i potrebe i želje naše dece nisu kao što su bile naše.
Zato, zastani, slušaj i posmatraj svoje dete! Zabeleži sve što vidiš i čuješ i u skladu sa tim donosi odluku da li je određena aktivnost (sport, muzička škola, balet, strani jezici….) za tvoje dete.
8) SARADNJA SA DRUGIM RODITELJEM. Svako od nas ima svoju ideju o karakteristikama koje dobar roditelj treba da ima i kako treba da se ponaša.
Može se desiti da su ideje oba roditelja veoma slične, ali isto tako se može desiti da roditeljski par o roditeljskoj ulozi veoma različito razmišlja. Ono što je važno da zapamtite jeste da će vam biti mnogo lakše da se „borite sa izazovima roditeljstva“ ukoliko usaglasite svoja očekivanja od sebe i drugog roditelja.
Razmenite svoje ideje o tome kakav to treba da bude dobar roditelj i kako treba da se ponaša. Pričajte o razlikama u mišljenju – zašto postoje, kako te razlike mogu da budu korisne za unapređivanja vaših roditeljskih uloga, razmislite o alternativama ili kompromisnim rešenjima. Važno je da dete zna da ste oboje tu za njega, a ne da je ono tu zbog vas, da vam pomaže u rešavanju nesuglasica sa partnerom!
Imate li šta da dodate?
Zapamtite: Roditeljstvo je često izazovno i zahteva od nas da se svakog dana menjamo, da rastemo i razvijamo se uporedno sa našom decom (naravno ukoliko želimo da naše porodice budu zdrave i zadovoljne). Uživajmo sa svojim porodicama!